Što
je radioterapija
Radioterapija je jedna od metoda
liječenja zloćudnih bolesti koja podrazumijeva primjenu ionizirajućeg zračenja,
odnosno upotrebu čestica i zraka velike energije koji, pretvarajući atome u
ione, oštećuju genetski materijal žive stanice (DNA molekulu). Tako je
onemogućen daljnji rast stanica i njihovo razmnožavanje što rezultira
odumiranjem stanica. Zračenje negativno utječe i na okolne zdrave stanice, ali
se one relativno brzo oporavljaju od negativnih utjecaja zračenja. Koštana srž,
očne leće, crijevna sluznica i gonade (spolne žlijezde; jajnici i testisi) su
najosjetljivija tkiva na ionizirajuće zračenje.
Radioterapija je jedna od najčešćih
metoda liječenja tumora kroz koju prolazi gotovo 70 posto onkoloških bolesnika.
Međutim, postoje i ograničenja radioterapije. Nisu svi tumori jednako
osjetljivi na zračenje, niti su sve lokacije tumora jednako dostupne zračenju
bez većeg oštećenja zdravog tkiva. Osim toga, postoji maksimalna doza zračenja
kojoj se pojedinac može izvrgnuti u toku života. Ukoliko je dio tijela već bio
izložen maksimalnoj količini zračenja za taj dio, liječnik neće propisati
ponovno izlaganje zračenju tog dijela tijela, ali može primijeniti
radioterapiju na drugom udaljenom dijelu tijela ukoliko je potrebno (ako se
pojave metastaze ili tumor na drugom mjestu u tijelu).
Ciljevi
radioterapije
Prema cilju radioterapije možemo je
podijeliti na kurativnu i palijativnu.
Kurativna
radioterapija
koja se provodimo radikalnim dozama zračenja, može biti neoadjuvantna, primarna
i adjuvantna
Kada je zračenje jedini oblik liječenja
onda se naziva primarna radioterapija, te se primjenjuje s ciljem izlječenja
zloćudne bolesti poput karcinoma prostate, glave i vrata, mokraćnog mjehura,
pluća ili Hodgkinove bolesti. Ako se zračenje provodi nakon kirurškog zahvata,
naziva se adjuvantna radioterapija, a provodi se s ciljem sprečavanja povrata
bolesti. Radioterapija se može koristiti da bi se tumor smanjio i time omogućio
kirurški zahvat te ju u tom slučaju naziva neoadjuvantnom radioterapijom.
Palijativna
radioterapija
ima zadatak prevenirati pojavu simptoma (bol, frakture…) ili smanjiti
intenzitet postojećih simptoma. Provodi se kada nije moguće postići izlječenje,
a ordinira se jednokratno ili tijekom 5-10 dana.
IZVORI
1. Klinička onkologija, E.
Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Medicinska
naklada, Zagreb
2. Edukativna knjižica – Oboljela
žena, Udruga „Sve za nju“