LIMFEDEM III dio

LIJEČENJE LIMFEDEMA

Najbolja metoda liječenja limfedema je prevencija. Kada prevencija zakaže postoje i ostale mogućnosti kao što su limfna drenaža, primjena elastičnog rukava, kompresivno bandažiranje i u slučaju da je količina zaostale limfe prevelika za drenažu postoji i mogućnost punktiranja tekućine s iglom. Evo nekoliko znakova koji upozoravaju na pojavu limfedema;

-         osjećaj težine u ruci

-         zatezanje u šaci

-         zamjetna oteklina na ruci i šaci

-         smanjena pokretljivost ruke

-         zatezanje odjeće ili nakita koji prije nije zatezao

-         kod pritiska prstom na kožu ruke ostaje udubina.

Ako primijetite bilo koji od navedenih simptoma javite se svom liječniku. Terapija limfedema sastoji se od dvije faze, prva faza provodi se ambulantno a druga faza je nastavak liječenja kod kuće. Vrsta liječenja ovisi o stadiju limfedema. Cilj liječenja je uvijek isti:

-         smanjiti volumen tekućine,

-         povećati limfnu cirkulaciju

-         nadoknaditi smanjenu funkciju mišića i zglobova,

-         spriječiti infekciju i koplikacije i

-         poboljšati kvalitetu života.

Limfna drenaža

Postoje tri vrste limfne drenaže koje se rabe ovisno o stadiju limfedema.

I.                   Ručna limfna drenaža – još se naziva i manualna limfna drenaža. Izvodi je fizeoterapeut, koji je završio posebnu edukaciju iz ručne limfne drenaže i kompletne dekognestivne fizeoterapije, prema određenim pravilima i stanju limfedema. Ovo je ubiti posebna tehnika masaže ruke kojom se potiče rad limfnog sustava. Manualna limfna drenaža ne smije boljeti niti se izvoditi pod velikim pritiskom na ruku a traje oko sat vremena.

II.                Aparaturna limfna drenaža – za razliku od ručne drenaže ovu tehniku izvodi stroj. Pritom se cijela ruka smješta u manšetu s komorama koje su ispunjene zrakom. Zrak u komorama pritišće na tkiva drenirajući zadržanu tekućinu prema gore i izvan područja ruke. Kod pitanja da li je korisnija ručna ili strojna drenaža, odgovor je definitivno ručna.

III.             Položajna limfna drenaža – je jedina tehnika dreniranja koja se može izvoditi kod kuće. Potrebno je ruku podignuti iznad razine srca tj. u položaj od oko 45 stupnjeva, za to Vam je potreban jastuk. Morate paziti da je područje pazuha slobodno i da cijela ruka ima oslonac a da nije savinuta u zglobovima. Važno je da se s ovim postupkom ruka ne umara. Za šaku trebate jednu malu lopticu koja Vam kod zatvaranja šake ne pruža preveliki otpor. Izvodi se oko pola sata, slobodno svaki dan, tako da lopticu u šaci stišćete oko 4 sekunde pa se 10 sekundi odmorite. Ovu vježbu ponovite deset puta pa ruku odmorite 3 minute.

Kompresivno bandažiranje

Kod kompresivnog bandažiranja ruka se  omata sa zavojima kako bi se povisio tkivni tlak u otečenoj ruci i na taj način smanjio priljev nove tekućine i poboljšala efikasnost mišića i zglobova. Ova tehnika se primjenjuje ovisno o stadiju limfedema po noći ili i po danu. Može se koristiti paralelno s limfnom drenažom. Koriste se manjeelastični zavoji kako bi se u fazi mirovanja stvorio niski pritisak. Zato se upotrebljava više slojeva različitih manjeelastičnih zavoja koji se ne smiju istezati do maksimuma. Vrlo je važno upotrijebiti ispravne zavoje, zato bi preporučila da se prije primjene ove metode savjetujete s fizeoterapeutom koji će Vas educirati o ispravnom izvođenju ovog postupka.

Kompresivni rukav

Kompresivni rukav i rukavica nose se tokom dana, stavljaju se odmah ujutro, prije ustajanja. Postoje različiti modeli kompresivnog rukava i rukavice sa dva stupnja kompresije. Prilikom kupnje rukava pazite da Vas rukav ne steže. Preporučljiva je uporaba dva kompresivna rukava jer tako imate mogućnost naizmjeničnog pranja svaka dva do tri dana. Perite ih u mlakoj vodi i sušite u ležećem položaju, ne na grijaćim tijelima. Prilikom oblačenja pazite da je rukav ravnomjerno rastegnut po cijeloj ruci, to ćete postići ako ispod nosite svileni rukav i za navlačenje nosite gumenu rukavicu. Pošto gube elastičnost ih je potrebno mijenjati svakih 4 do 6 mjeseci.

IZVORI:

1. Limfedem ruke, Mira Biondić, viši fizeoterapeut, cert. limfoterapeut, Centar za limfnu drenažu

2. Edukativna knjižica – Prehrana i vježbanje tijekom liječenja, Udruga „Sve za nju“

LIMFEDEM II dio

PREVENCIJA LIMFEDEMA

Limfedemi mogu nastati ako se u ruci poveća dotok krvi koji potiče i dotok limfne tekućine. Limfni putovi ne mogu svladati povećan dotoka limfe, te se ona sakuplja među stanicama mekog tkiva.

Limfna tekućina sadržava mnogo hranjivih tvari te je laka meta bakterijama koje se, i kod najmanje ogrebotine, mogu probiti kroz kožu i uzrokovati infekcije, zbog kojih se opet povećava dotok krvi i limfe. Ta opasnost vreba kod ozljeda bilo koje vrste kao što su opekotine, ugrizi insekata pa čak i zanoktice i raspucala koža. Kožu ruke na operiranoj strani je potrebno njegovati, dakle svakodnevno prati blagim pH neutralnim sapunima ili gelovima, lagano osušiti i namazati hidratantnim losionima. Njega noktiju bi se morala sastojati od čišćenja i kraćenja noktiju na duljinu na kojoj ne pucaju, rezanja zanoktica i prema ukusu potiskivanja, a ne rezanja kožice nokta. Geliranje noktiju koje zahtijeva jako brušenje nokta, nije preporučljivo. Nemojte ruku na operiranoj strani izlagati suncu bez zaštite sa losionima za sunčanje ili duge odjeće. Kod rada u kućanstvu i vrtu uvijek nosite zaštitne rukavice. Čuvajte ruku od ozljeda svake vrste, pa čak i od medicinskih postupaka kao što su vađenje krvi ili primanje infuzije. Unatoč ovim savjetima se, nažalost neka ozljeda prije ili poslije dogodi, onda je važno isprati ozljedu čistom vodom, nanijeti antiseptik i staviti flaster. Također je uz sav oprez dobro znati prepoznati rane znakove infekcije kao što su crvenilo, oteklina, osjećaj topline, osjetljivost i bol u ruci i groznica, kako bi se, čim posumnjate na infekciju, što prije mogli obratiti svom liječniku. Infekcije se onda liječe antibioticima.

Toplina izaziva širenje krvnih žila, te tako potiče i povećan dotok limfne tekućine u limfedemom ugroženo područje. Vrlo toplo vrijeme kao i sjedenje u kadi ili sauni može izazvati limfedem. Nemojte ruku izlagati jako visokim niti jako niskim temperaturama. Temperaturne razlike koje nastaju nakon kupanja, pranja suđa u vrućoj vodi ili nakon izlaska na otvoreno iz klimatiziranog prostora su također štetne.

Preopterećenje mišića ruke zbog vježbanja, nošenja teških predmeta ili guranja, ribanja i sličnoga također može izazvati limfedem. Kod radova u kućanstvu i vrtu morate planirati pauze, postoji jedno ne pisano pravilo da nakon što ste primjerice oprali dva prozora, vašoj ruci treba 15-minutna pauza. Redovito vježbanje se preporučuje jer tako možete očuvati pokretljivost ruke, no vježbajte samo sa elastičnim rukavom na ruci. Elastični rukav nosite tijekom svake naporne aktivnosti. Ručne torbe, prtljagu ili vrećice od kupovine nemojte nositi u operiranoj ruci ili na ramenu operirane strane. Slušajte svoje tijelo tj. svoju ruku, kada osjetite umor ili težinu, odmorite ju.

Veliko povećanje tjelesne težine može smanjiti protok krvi i limfe u ruci. Također stvaranju limfedema pogoduju; prekomjerno pušenje, šećerna bolest, krvni ugrušci. Zato je dio prevencije limfedema držanje tjelesne težine normalnom, redovito kontroliranje šećerne bolesti ako postoji i smanjenje broja cigareta ili prestanak pušenja. Nošenje uske odjeće može isto smanjiti protok limfe, stoga nosite odjeću prirodnih materijala koja ne steže ruku na operiranoj strani. Preporučeni su ortopedski grudnjaci koji imaju široke naramenice i kopče te time rasterećuju ta područja od pritiska. Dugi avionski letovi mogu pogodovati stvaranju limfedema zato prilikom leta nosite elastični rukav na ruci.

Osim navedenim, limfedemi mogu nastati kod uznapredovanog raka u limfnim čvorovima kada rak zapriječi put dreniranju limfe.

Često se čuje savjet da je smanjeni unos proteina prevencija limfedemu, to nije točno jer se smanjenjem proteina oslabljuje vezivno tkivo tj. limfedem se pogoršava. Diuretici (lijekovi i sredstva koji povećavaju izlučivanje urina) su u prevenciji limfedema također ne djelotvorni. Preporučljivo je uzimanje manje soli i šećera jer se tako zadržava manje tekućine u tijelu. Također je dobro biti puno čiste vode.

IZVORI:

1. Limfedem ruke, Mira Biondić, viši fizeoterapeut, cert. limfoterapeut, Centar za limfnu drenažu

2. Edukativna knjižica – Prehrana i vježbanje tijekom liječenja, Udruga „Sve za nju“

LIMFEDEM I dio

ŠTO JE LIMFEDEM

Limfni sustav

Limfni sustav čine limfne kapilare i žile, limfni čvorovi, limfociti i neki organi koji su građeni od limfnog tkiva. Funkcija limfnog sustava je vraćanje proteina iz tkivnih prostora u krvožilni sustav, uklanjanje viška tekućine iz međustaničnih prostora, upijanje masti i vitamina iz probavnog sustava i prijenos tih tvari u vensku cirkulaciju i također ima imunosnu funkciju. Povratak proteina je vrlo važna funkcija bez koje bismo umrli unutar 24 sata. Limfne kapilare sakupljaju tekućinu iz međustaničnog prostora, te se limfnim žilama prenosi u vensku cirkulaciju. Za razliku od krvožilnog sustava gdje srce kucanjem pumpa krv kroz žile, limfne žile same pumpaju limfnu tekućinu u limfne čvorove pri čemu im pomažu pokreti mišića i zglobova, disanje, cirkuliranje krvi u žilama i promjena tlaka. Limfociti su bijele krvne stanice koje nastaju u limfnim čvorovima, a imaju sposobnost prepoznavanja i uništavanja stranih stanica poput virusa, bakterija ili tumorskih stanica. Limfni čvorovi primaju limfnu tekućinu i filtriraju iz nje štetne i otpadne tvari. Uklonjeni materijal izlučuje se iz tijela, a iskorištena limfna tekućina napušta čvorove odvodnim limfnim žilama, te se pridružuje krv u venama da bi u plućima bila osvježena.

Pazušni limfni čvorovi su regionalni za područje ruke, polovice prsnog koša i leđa te prsne žlijezde na toj strani jer primaju limfu iz tog područja. Pazušni limfni čvorovi imaju tri nivoa a svaki nivo broji 10 čvorova, prvi se nalazi u aksili, drugi na prednjoj strani ruke a treći ispod ključne kosti, također još ima limfnih čvorova iznad ključne kosti i u samoj dojci.

Nastanak limfedema

Limfedem ruke je nakupljanje limfne tekućine u mekim tkivima ruke, popraćeno oteklinom, koje uzrokuje kronične upale i promijene tkiva. U normalnom slučaju limfni čvorovi i žile mogu svladati optok limfe, no ako su Vam operativno odstranjeni limfni čvorovi može doći do nakupljanja tekućine u pazuhu ili ruci. Limfedem može zahvatiti cijelu ruku ili samo njezin dio. Prema promjenama tkiva i povećanju volumena ruke, limfedeme dijelimo u četiri stadija.

0. ili stadij latencije –  stanje bez vidljivog edema unatoč reduciranom transportnom kapacitetu limfnog sustava. Takvo stanje može potrajati mjesecima i godinama prije nego što edem postane vidljiv. Predstavlja rizik za stvaranje limfnog edema.

I. ili reverzibilni stadij – Karakterizira ga „meki“ edem jer nakon pritiska prstom ostaju udubine. Ne postoje promjene na koži, dizanjem ruke u povišeni položaj moguće je smanjiti edem.

II. stadij – Poznat je i kao ireverzibilan limfedem. Tkivo otvrdnjava (limfostatska fibroza) i česte su  infekcije tkiva. Kod ovog stadija pozitivan je Stemmerov znak (koža na području dorzuma drugog prsta stopala ne može se odići pincentnim hvatom, ili negdje drugdje na tijelu).

III. stadij ili limfostatska elefantijaza – U ovom stadiju ekstremno se povećava obujam. Ovdje se pronalazi tipična tekstura tkiva s tipičnim promjenama kože (hiperkeratoza, infekcija kože i noktiju, ulceracije). I ovdje je pozitivan Stemmerov znak.

Postoji više metoda dijagnostike limfedema, najviše se upotrebljava razgovor s pacijentom i uzimanje anamneze te mjerenje obujma ruke. Mjerenjem obujma zahvaćene i zdrave ruke se najbolje može utvrditi povećanje obujma. Nadalje liječnici kod pregleda obraćaju pozornost na izgled kože i promjene na koži te na pokretljivost zglobova. Od dijagnostičkih postupaka upotrebljavaju se: UZV, color Doppler, limfoscintigrafija, limfografija, MR, CT.

Kada se limfedem jednom razvije, i što je dulje prisutan to ga je teže smanjiti. Iz tog razloga je prevencija najbolja, najsigurnija i najdjelotvornija terapija.

IZVORI:

1. Limfedem ruke, Mira Biondić, viši fizeoterapeut, cert. limfoterapeut, Centar za limfnu drenažu

2. Edukativna knjižica – Prehrana i vježbanje tijekom liječenja, Udruga „Sve za nju“

RADIOTERAPIJA III dio - POSTUPAK RADIOTERAPIJE

 Medicinski tim na radioterapiji

Liječnik specijalist onkologije i radioterapije je odgovoran za planiranje i vođenje terapije. Ukoliko Vas kroz radioterapiju ne vodi Vaš onkolog, onda ćete liječnika specijalista koji će Vas voditi kroz radioterapiju prvi puta sresti na CT simulaciji. Kasnije za vrijeme zračenja će provoditi kontrole vezane uz radioterapiju.

Inženjeri radiološke tehnologije su djelatnici struke zaduženi za rad s uređajima i tehnikom zračenja. Oni svakodnevno rade s bolesnicima u obliku izvođenja zračenja ali i u obliku planiranja na CT simulatoru.

Medicinske sestre u radioterapiji su specijalizirane za rad s onkološkim bolesnicima na radioterapiji, njima se pacijent javlja kod prvog pregleda i kod upisa pacijenta.

Medicinski fizičari izrađuju individualiziran plan zračenja za svakog pacijenta i kontroliraju kvalitetu opreme i proceduru radioterapije.

CT simulacija i planiranje zračenja

Kad onkolog postavi indikaciju za vanjsko zračenje, potrebno je provesti pripremu koja uključuje simulaciju i planiranje zračenja, pa bolesnik dobiva termin za CT simulaciju. CT simulacija slična je dijagnostičkom CT snimanju s tom razlikom što se bolesnik postavlja u točno određeni položaj u kojem će se i zračiti. Često se koriste i podlošci na kojima bolesnik leži te fiksatori za pojedine dijelove tijela. Ponekad se za snimanje koriste kontrastna sredstva, koja se primaju putem injekcije ili oralno. Nakon simulacije, na tijelu se označuju 3 točkice kako bi se položaj mogao reproducirati kod stvarnog izlaganja zračenju. Na CT snimci onkolog ucrtava volumen koji želi zračiti te rizične organe  koje treba poštedjeti, a fizičar izračunava plan zračenja. Od termina CT simulacije do stvarnog zračenja obično prođe i do mjesec dana, u tom vremenu je za pacijenta važno njegovati oznake kako se postupak simulacije ne bi morao ponavljati. Oznake se ne smiju tretirati sapunima, gelovima, kremama, losionima, puderima niti trljati ručnikom, već lagano potapkati.

 Nakon što liječnik i fizičar izrade plan, pacijent ponovo dolazi na korekciju položaja te dobiva crtež na koži – dodatne oznake. Crtež označava ciljna mjesta laserskih zraka prema kojima se bolesnika namješta na terapijskom uređaju, a koja se nužno ne moraju poklapati s poljem zračenja, npr. kod zračenja tumora dojke laseri su ucrtani na obje strane iako se zrači samo jedna dojka.  Nakon korekcije položaja slijedi zračenje.

Provođenje radioterapije

Najčešće se radioterapija provodi svaki radni dan u tjednu dakle od ponedjeljka do petka, kroz više tjedana. U slučaju raka dojke se najčešće prepisuje ukupna doza od 50 Gy na cijelu dojku kroz 25 frakcija (dana zračenja). Može se ordinirati  nadomjestak na sijelo tumora od 15 Gy tijekom 5 frakcija. Radioterapija kod raka dojke smanjuje rizik od pojave lokalnog recidiva.

Generalno tijekom radioterapije pacijent može normalno jesti, piti i uzimati lijekove. Ponekad, ovisno o tome koji dio tijela se zrači, od pacijenta se može tražiti reguliranje popunjenosti mjehura i debelog crijeva, no kod zračenja dojke to u pravilu nije slučaj.

Oznake na koži potrebno je održavati tijekom cijelog razdoblja zračenja, što znači da taj dio tijela ne bi trebalo tretirati sapunima niti gelovima za tuširanje, a kožu treba nježno tapkati ručnikom a ne trljati. Ukoliko ipak dođe do gubljenja oznaka na koži o tome obavezno i što je prije moguće obavijestite inženjere na simulatoru.

Nuspojave zračenja

Nuspojave ili poteškoće za vrijeme radioterapije mogu se javiti kod pacijenata, a često ovise o dijelu tijela koji se zrači ali i o pacijentu individualno. Neke osobe za cijelo vrijeme zračenja nemaju nuspojave, dok su kod drugih znatno izražene.

Od svih mogućih nuspojava, se generalno javljaju samo promijene na koži i umor, sve ostale ovise o mjestu zračenja i dozi. Važno je napomenuti da, ukoliko zračite dojku i pazuha, u pravilu ne bi trebali osjetiti niti jednu drugu nuspojavu.

Većina kožnih promjena se javi dva tjedna nakon početka zračenja, no ovisno o tipu kože se mogu javiti i nakon prvog zračenja, u vidu crvenila, zatezanja i svrbeži. Javljaju se u područjima gdje je koža osjetljivija i izloženija znoju kao u području pazuha, prepona i na pregibima. Nadalje se može javiti pigmentacija odnosno tamnjenje kože no to je prolazna pojava. Zbog odsutnosti žlijezda znojnica i lojnica koža postaje suha i osjetljivija, dolazi i do otpadanja dlačica i kose. Sve promijene na koži zahvaćaju samo zračeno područje i većinom su prolazne.

Kako bi svojoj koži olakšali ovo razdoblje, važno je svakodnevno tuširanje i održavanje osobne higijene, zbog održavanja oznaka i osjetljivosti kože nemojte zračeno područje tretirati previše vrućom ili hladnom vodom ili trljati ručnicima. Kožne promjene će biti teže ako se na koži za vrijeme zračenja nalaze slojevi bilo kakve kreme, losiona, pudera ili sličnog. U periodu zračenja je preporučljiva primjena hidrofilnih krema s pantenolom (dakle za njegu novorođenčadi) no nipošto 24 sata prije i 2 sata poslije zračenja. Ako se zračite pet dana u tjednu, iskoristite vikend za njegu zračenog područja. Za vrijeme zračenja nosite udobnu odjeću od prirodnih tkanina koja ne steže i ne iritira mjesto zračenja, također odjećom štitite mjesto zračenja od sunca.

Na koži se može javiti vlažna diskvaminacija koju je prema uputama onkologa moguće tretirati 1% vodenom otopinom Genitiana violet ili silikonskim oblogama. Genitiana violet možete nabaviti u ljekarni isto kao i silikonske obloge no one, koliko mi je poznato, idu na doznaku. Staviti ću i link da možete vidjeti o čemu pričam, Mepilex  za uporabu kod opeklina i Granuflex.

Sljedeća važna nuspojava kod zračenja je umor. Umor postaje jači kako zračenje dulje traje. Kako bi izbjegli ili ublažili ovu nuspojavu odmarajte se svaki dan, izbjegavajte izlaganje suncu pogotovo ako se zračite u ljetnim mjesecima i pijte puno tekućine. Kod suzbijanja umora može Vam pomoći i šetnja ujutro ili navečer kad sunce nije jako, naravno ukoliko Vaše opće stanje to dozvoljava. Prilikom izlaženja na otvoreno nosite dugu odjeću tako da što manje zraka dopire do kože i obavezno nosite šešir ili kapu na glavi te štitite oči sunčanim naočalama. Zdravo se hranite jer ćete se tako općenito osjećati bolje, ako imate probleme sa podnošenjem hrane onda uzimajte manje obroke više puta na dan i svakako pokušajte pojesti bar nešto jedan sat prije terapije.

Ostale nuspojave mogu biti poteškoće s probavom ili s mokrenjem i otežano gutanje. Kod ovih nuspojava je najbolje da se o mogućnosti njihove pojave i najboljim metodama njihove prevencije posavjetujete sa svojim specijalistom onkologije i radioterapije. Kod žena s rakom dojke se za vrijeme zračenja može javiti limfedem.

IZVORI

1. Klinička onkologija, E. Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Medicinska naklada, Zagreb

2. Edukativna knjižica – Prehrana i vježbanje tijekom liječenja, Udruga „Sve za nju“

3. Edukativna knjižica – Upute onkološkim bolesnicima koji se liječe radioterapijom, KBC Zagreb

RADIOTERAPIJA II dio - VRSTE RADIOTERAPIJE

Ovisno o provedbi radioterapije razlikujemo 3 načina; vanjskim zračenjem, unutrašnjim zračenjem i sistemskim zračenjem.

Vanjsko zračenje

Kod vanjskog zračenja (teleradioterapija) izvor zračenja je udaljen od bolesnika. Radioaktivno zračenje koje se primjenjuje u liječenju, za razliku od onog u dijagnostici, nastaje na dva načina: iz uređaja koji proizvode rendgensko zračenje, ali puno veće energije nego što je ono koje se koristi u dijagnostici, ili iz prirodnih izvora zračenja - radioaktivnih elemenata.

 Uređaji koji se koriste u radioterapiji spadaju po svojoj složenosti i vrijednosti među najskuplje uređaje u medicini, najčešći su linearni akcelerator i kobalt- bomba. Postoje i drugi uređaji, koji se koriste rjeđe i samo u istraživačkim centrima, kao što su protonske i neutronske bombe i slično.

Linearni su se akceleratori velikim izborom terapijskih mogućnosti danas nametnuli kao najvažniji uređaji za radioterapiju. Ovaj uređaj proizvodi zračenje samo kad je u pogonu, za razliku od kobaltne jedinice koja stalno zrači. Suvremeni linearni akceleratori mogu proizvoditi  elektronski snop zraka i fotonski snop zraka tj. x-zrake.

 Kobaltna jedinica ili kobalt – bomba koristi prirodni izvor zračenja to jest radioaktivni kobalt čijim se raspadom dobivaju fotoni.. Unutar složenog mehanizma glave uređaja smješten je izvor zračenja veličine 1-2 cm te se pomoću otvora, čiju veličinu i oblik možemo regulirati, emitira snop zračenja. Aktivnost kobalta jako je velika, tako da se u vremenu od približno jedne minute, na udaljenosti od 80 cm od izvora uglavnom postiže standardna dnevna doza zračenja. Radioaktivnost kobalta s vremenom se smanjuje (radioaktivni elementi se kroz vrijeme razgrađuju) i za 5,26 godina pada na polovicu od početnih vrijednosti. Stoga izvor treba obnavljati svakih 6-7 godina. Uz to, izvor koji se koristi trajni je izvor zračenja pa kao takav zahtijeva poseban oprez pri rukovanju i održavanju uređaja, a i pri kasnijem odlaganju u posebne institucije.

Ovim uređajima se tako može proizvesti terapijski snop elektrona koji se koristi za tumore smještene bliže površini tijela kao npr. tumore dojke i terapijski snop x-zraka koji služi za terapiju dublje smještenih tumora.

 Intraoperativna radioterapija podrazumijeva jednokratno zračenje za vrijeme operacijskog zahvata. Kod mnogih pacijentica oboljelih od raka dojke jedna doza zračenja koja se daje tijekom kirurškog zahvata može imati isti učinak kao cijeli ciklus zračenja od nekoliko tjedana, ovo je dokazano takozvanom TARGIT studijom (TARGeted Intraoperative Radiation Therapy)  koja je počela još 2000. godine, a u nju je bilo uključeno više od 2200 pacijentica u ranoj fazi raka dojke iz devet zemalja. Prvi put su petogodišnji rezultati objavljeni u renomiranom stručnom časopisu The Lancet. Uspoređivane su ciljana intraoperativna terapija s jednom dozom (IORT Intraoperativna radioterapija) s tradicionalnim, šestotjednim radioterapijskim režimom s linearnim akceleratorom (EBRT - External Breast RadioTherapy) kod tretmana uz očuvanje dojke rane faze raka dojke. Istraživanje je bilo usredotočeno na stopu ponovnog pojavljivanja i stopu štetnih posljedica. TARGIT-A je trenutno jedino ispitivanje koje se provodi u više centara za intraoperativnu djelomičnu radioterapiju dojke s jednom dozom. Do kraja ispitivanja u travnju 2010. tretirano je 2232 pacijenata. Rezultati podupiru korištenje IORT metode odmah nakon operacije odstranjenja tumora. Postotak povratka bolesti i smrtnosti je kod obje metode bio skoro isti. Upadljivo je da smrtnost iz drugih razloga, npr. zbog srčanih ili krvožilnih problema, kod IORT metode znatno manja (1,3%) nego kod EBRT metode (4,4%). Studija je dakle dokazala da su rezultati kod obje metode jednako dobri, no prednost IORT metode je u tome što je, njenom primjenom, s operativnim zahvatom završeno lokalno liječenje tumora i što općenito manje opterećuje cijeli organizam od klasične EBRT metode. U ispitivanje su bile uključene pacijentice u dobi od 45 ili više godina s jednim tumorskim sijelom i malim tumorom u ranoj fazi bolesti, te takve pacijentice dolaze u pitanje za primjenu ove metode.  Za pacijente koji su imali raniju radioterapiju s lokalnim ponovnim pojavljivanjem, naknadna eksterna radioterapija u većini slučajeva nije moguća jer je prekoračena tolerancija tkiva. Standardno liječenje u tim slučajevima je mastektomija, uz ovaj tretman, dojka se može očuvati i u slučaju lokalnog ponovnog pojavljivanja. Za provođenje je potreban tzv. Intrabeam uređaj koji koristi mekano, kratkovalno rendgensko zračenje i usmjerava zračenje izravno u tumor ili ležište tumora stoga omogućuje blagu i vrlo učinkovitu terapiju. Koliko mi je poznato u Hrvatskoj još ne postoji takav uređaj.

Unutarnje zračenje

Brahiradioterapija ili unutarnje zračenje je vrsta zračenja u kojem se radioaktivni izvor postavlja u tijelo pacijenta, u blizini tumora ili direktno u tumor. Ova tehnika omogućuje davanje velikih doza u relativno kratkom vremenu uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva. Kada govorimo o primjeni radioaktivnih izotopa u tkivima onda je to intersticijska terapija, gdje se radioaktivna tvar stavlja u okolno tkivo tumora ili u sam tumor. Primjena radioaktivnih izotopa u tjelesnim šupljinama odnosi se na intrakavitarnu terapiju, a šupljina može nastati i vađenjem tumora. Brahiradioterapija se koristi kao jedini izvor zračenja, a može biti i dodatak vanjskom zračenju. Unutrašnji izvor zračenja uvodi se u tijelo operativno u općoj ili lokalnoj anesteziji koristeći posebne aplikatore, plastične ili metalne cijevi koje se nazivaju kateteri. Ukoliko se implantat koji zrači postavlja privremeno, aplikatori ostaju u tijelu do završetka zračenja. Ako implantati trajno ostaju u tijelu, aplikatori se vade neposredno nakon uvođenja izvora zračenja. Takva se terapija obavlja isključivo dok pacijent leži u bolnici. Najčešće se primjenjuje u liječenju raka maternice, rodnice, prostate, ponekad jednjaka, nosne šupljine, a nekad i kod raka dojke.

Sistematsko zračenje

Sistemsko zračenje podrazumijeva primjenu radioaktivnih lijekova u obliku pilula ili intravenskih lijekova i obično zahtjeva kratki ostanak u bolnici.

IZVORI

1. Klinička onkologija, E. Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Medicinska naklada, Zagreb

2. Edukativna knjižica – Oboljela žena, Udruga „Sve za nju“

3. Informativni list – Intrabeam funkcionalnost, primjena i učinkovitost, Carl Zeiss Meditec AG